
Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?
o sociolingvistici animirahin filmova
Autor*innen
Mehr zum Buch
Ova knjiga istražuje sinkronizaciju animiranih filmova na dijalekte i slengove, umjesto isključivo na standardni jezik, što je tema koja izaziva rasprave u svijetu. Dok Kina zabranjuje takve sinkronizacije, Iran ih potiče, a Québec se suočava s konfuzijom kada se koristi pariski sleng. U Španjolskoj se jezična raznolikost svodi na minimum, dok Irska dodaje dijalekte čak i gdje ih izvorno nema. Različiti pristupi izazivaju strah, radost ili sumnju u manipulaciju. Na globalnoj razini, jezična politika prisiljava govornike da preispitaju sociokulturne i političke okvire komunikacije. U Hrvatskoj, novine i forumi raspravljaju o zapostavljanju nekih dijalekata i nametanju drugih, dok se likovi u sinkronizacijama često povezuju s pozitivnim ili negativnim stereotipima. Ivo Zanić duhovito analizira primjere poput američke vjeverice koja govori dubrovački i zelenog diva koji koristi "kaj" i "lipo". Postavlja pitanja o percepciji jezika i zbunjenosti djece pri slušanju različitih izraza. Sinkronizacije odražavaju društvene odnose, regionalne stereotipe i raspodjelu moći, pokazujući koliko gledatelji poznaju sebe i jezičnu stvarnost svoje zemlje.
Buchkauf
Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?, Ivo Žanić
- Sprache
- Erscheinungsdatum
- 2009
- Einband
- (Paperback)
Keiner hat bisher bewertet.
- Titel
- Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?
- Untertitel
- o sociolingvistici animirahin filmova
- Autor*innen
- Ivo Žanić
- Verlag
- Algoritam
- Erscheinungsdatum
- 2009
- Einband
- Paperback
- Seitenzahl
- 199
- ISBN10
- 9533160616
- ISBN13
- 9789533160610
- Reihe
- Schlagwörter
- Beschreibung
- Ova knjiga istražuje sinkronizaciju animiranih filmova na dijalekte i slengove, umjesto isključivo na standardni jezik, što je tema koja izaziva rasprave u svijetu. Dok Kina zabranjuje takve sinkronizacije, Iran ih potiče, a Québec se suočava s konfuzijom kada se koristi pariski sleng. U Španjolskoj se jezična raznolikost svodi na minimum, dok Irska dodaje dijalekte čak i gdje ih izvorno nema. Različiti pristupi izazivaju strah, radost ili sumnju u manipulaciju. Na globalnoj razini, jezična politika prisiljava govornike da preispitaju sociokulturne i političke okvire komunikacije. U Hrvatskoj, novine i forumi raspravljaju o zapostavljanju nekih dijalekata i nametanju drugih, dok se likovi u sinkronizacijama često povezuju s pozitivnim ili negativnim stereotipima. Ivo Zanić duhovito analizira primjere poput američke vjeverice koja govori dubrovački i zelenog diva koji koristi "kaj" i "lipo". Postavlja pitanja o percepciji jezika i zbunjenosti djece pri slušanju različitih izraza. Sinkronizacije odražavaju društvene odnose, regionalne stereotipe i raspodjelu moći, pokazujući koliko gledatelji poznaju sebe i jezičnu stvarnost svoje zemlje.