Ivica Prtenjaca Reihenfolge der Bücher (Chronologisch)

Povratak u prošlost, u cinéma vérité stilu, to je, otprilike, Kino Sloga. Jer kratke priče Ivice Prtenjače poput starinskih su filmova, meke i titrave, ispisivane u sjecištu silnica nostalgičarskog dokumentarizma i čiste poezije. Optimizam pamćenja učvršćuju nas u uvjerenju da su te sedamdesete, pa i osamdesete bile nježnije doba, ljudi bezbrižniji dobrostiviji, društvo humanije. No nikako besklasno, blago ukazuje autor, pogotovo ne u specifičnom prostoru u kojem odrasta njegov junak. Ove proze, a čitamo ih ovdje trideset i sedam, rađaju se iz djetinjeg iskustva socijalne nejednakosti, iz nelagode koja se kod senzibilnog, svevidećeg, a ipak vrlo sretnog dječaka javlja u susretu s drugačijima, s privilegiranima. Taj sram, to hrvanje s klasnim nasljeđem impregnira ove sublimne komadićke osobne povijesti odredivši ih kao melankolične, u mnogočemu gorkaste.Filtar kroz koji gledamo Prtenjačine pažljivo kadrirane prizore fina je prašina; ona iz dvorane davno ugašenog kinematografa iz naslova, ona od brašna koju do mirovine u pekari udiše dječakov otac, ona od stijene koju nakon posla taj otac razbija da bi podigao dom za svoju obitelj, ona iz stolarije u kojoj za šlajfericom radi majka, konačno, ona sa seoskih cesta Ravnih kotara gdje se kod djeda provode veličanstvena ljeta.Onodobni riječki prigrad, kako ga Ivica Prtenjača lirski ispisuje u svojim pripovijestima, njeguje vrijednosti zajedništva i solidarnosti, multietničko susjedstvo zbija redove poput složne porodice, no lučki grad vibrantan je pa i surov melting pot u kojem se slijepe točke radničkih biografija oštro odbijaju o dekadenciju starosjedilačke elite. Kino Sloga divan je primjer socijalnog realizma, nimalo naturalističkog, nego poetskog i romantičnog, zapetog između infantilne idealizacije i preuranjene svijesti o vlastitoj deprivilegiranosti, ali i sreći zbog povlastice najveće od svih, a ta je neupitna roditeljska ljubav.

Ein Roman über die Rückeroberung der Freiheit, die Möglichkeit der Veränderung und die Faszination des Mediterranen. Ein Mann aus der Kunst- und Verlagsszene lässt seinen bürgerlichen Alltag, Werbekampagnen und Vernissagen hinter sich und zieht sich einen Sommer lang auf eine kleine Adriainsel zurück. Er verdingt sich als Brandwächter auf einem Wachtturm, in Gesellschaft einzig von einem altersschwachen Esel und einem zugelaufenen Hund. Er begegnet modernen Pilgern, verirrten Bikern, trommelnden Sinnsuchern, verlorenen Seelen des turbokapitalistischen Zeitalters und traumatisierten Kämpfern aus dem Jugoslawienkrieg – Tätern wie Opfern. Die Monate der Einsamkeit auf dem Berg krempeln sein Leben völlig um, und er erlebt einen tiefen inneren Wandel.

"The Hill's protagonist, and the novel's narrator, is a former public relations officer at a publishing house and the Museum of Modern Art who abandons his bourgeois existence, book launches, exhibition openings, invitations and speeches in order to climb the hill that dominates the landscape of an unnamed island in the Adriatic and spend the whole summer at a deserted army blockhouse where he will guard the island from forest fire. There, in the company of a dog and an old donkey, he sees his life reach its climax. This is a deeply unsettling text, loaded with emotions almost to the point of breaking, full of traumatic experiences of a collapsed, imploded urban individual searching for the meaning of life. Will he find his catharsis?" --back cover.

Glavni protagonist i pripovjedač, bivši PR u izdavačkoj kući i Muzeju suvremene umjetnosti, napušta svoju građansku egzistenciju kako bi se povukao na brdo koje dominira jadranskim otokom. Tamo, iz napuštene vojne karaule, čitavo ljeto čuva otok od požara u društvu psa i ostarjelog magarca, doživljavajući vrhunac svoga života. Tekst pruža kompleksan uvid u junakovu nutrinu i kontekst u kojem živi, dok se na brdu i podno njega pojavljuju suvremeni hodočasnici, bajkeri, izgubljene duše novoga doba, ratnici s PTSP-om, lovci i zlostavljači, reflektirajući traumatične devedesete. Priča se polagano odmotava, realistično ispričana, s pažljivo izgrađenim slojevima, nalik najboljoj poeziji. Ovaj duboko uznemirujući tekst nabijen je emocijama i traumatskim iskustvima urušenog pojedinca koji vapi za smislom života. Pitanje je hoće li dočekati svoju katarzu. U središtu je gubitak identiteta, ali roman otkriva nove slojeve, omogućujući čitatelju da ga doživi i kao priču o suvremenom svecu, postavljajući pitanje može li junak, koji druge čuva od požara i dijeli kruh, biti naš sv. Franjo. Ovaj sjajan i kompleksan roman pomaže nam da prepoznamo te slojeve.

Nakon tri zbirke pjesama, kojima se smjestio u sam vrh suvremene hrvatske poezije, Ivica Prtenjača napisao je roman u kojem demonstrira i jezično umijeće i lakoću pripovijedanja. Jedno portugalsko popodne u Zagrebu, jedna knjižara u kojoj rade dvije zanimljive žene, uvijek prazan stan u ulici Side Košutić, u kojem inače stanuje Angelina Jolie, mlada susjeda, srednjoškolka Emute, sms poruke, dežuranje iza špijunke... čine koordinate romana o mladom piscu u kojem se melankolija i usamljenost neprestano tuku s prkosnim optimizmom i željom da se zagrize u drugo biće. Dobro i lijepo.