Djordje Matić Bücher

Ovu zbirku eseja u koju je stalo mnogo više od muzike, otvara veličanstven tekst Na tri kralja. Pošavši od široko prihvaćene i relativno banalne procene da su Bora Đorđević, Goran Bregović i Branimir Štulić predstavljali Sveto trojstvo jugoslovenske rok scene, Đorđe Matić ispisuje tekst u čijem su središtu njegova lična iskustva sa svom trojicom. On piše ubedljivo i čitalac mu veruje do te mere da više zapravo i nije važno navodi li on tu ikakvu dokumentarnu istinu.Neko bi od takvih doživljaja napravio u najboljem slučaju pamtljivu kafansku dosetku, dok nam Matić nudi prvorazredan književni tekst uz čiju pomoć nam se učini da sada bolje poznajemo one za koje nam se do maločas činilo da smo ih savršeno dobro poznavali.

Glavni junak romana odlazi iz domovine, osjećajući da će njegovo ime postati poziv na nasilje. Kao egzilant koji se „nije izgubio, ali se nije ni našao“, luta od sjevera do juga kontinenta, ne nalazeći utjehu ni u sjećanjima. Nakon epizode u Rimu, privremeni dom pronalazi u Amsterdamu, gradu gdje su snovi nepoželjni, ali on ih i dalje sanja. Jedna žena i jedna knjiga trebale bi zatvoriti krug njegova života. Roman je napisan otmjenim, rafiniranim stilom, gdje mnogoznanje ne zvuči nametljivo, a priča o potrazi za izgubljenim ljubavima prožeta je lirskim i glazbenim jezikom. Ulazak u ovo majstorski pisano djelo nalik je odiseji kroz more glazbe, sjećanja i čežnje za iskonom. Ovaj roman, s prepoznatljivim jezikom vrsnog esejista, vodi čitatelja kroz autentičan svijet emigracije kao trajne traume, koja se može izliječiti samo neraskidivom vezom s kulturom zemlje koju glavni lik nije napustio svojom voljom. Književna scena potrebna je ovakvom djelu koje ponovo čini literaturu etičkom obvezom, negira prolaznost i otkriva kompleksnosti prošlosti, oslobađajući ih nostalgije u ime buduće životnosti.