Próza začínající autorke Petre Soukupové se značně vymyká kontekstu suvremene hrvatske književnosti. U središtu autorčina pripovijedanja je životopis nekoliko junaka: običnih ljudi formalno povezanih obiteljskim odnosima, no ljudski međusobno vrlo udaljenih. Njihove priče se naplno i autentično prepliću samo jednom: tijekom više-manje slučajno nastale praznične putovanje prema moru. Oblikom i mišlju ova proza upućuje na Virginiju Woolf i njezinu danas već klasičnu prozu K svjetioniku. No ne radi se o oponašanju formalnog vježbanja: iz autorčine ispovijedi može se iščitati (s obzirom na njezinu dob) doista iznenađujuće duboko iskustvo raspada međuljudskih odnosa i nemogućnosti punopravne komunikacije čak i među najbližima.
Anjuša Belehar Bücher
